Interkulturna razmena učenika u Studiju 5
Studio 5 u saradnji sa beogradskom organizacijom Interkultura i međunarodnom organizacijom AFS ugostiće tokom vikenda učenike iz osam zemalja.
triletrip @ Uto, 22.11.2011. 14:58
afs
društvo
finska
interkultura
italija
meksiko
nemačka
novi zeland
paragvaj
razmena
rusija
sombor
studio 5
tajland
učenici
| Prethodna vest | Sledeća vest |
Komentari
|
Sombor je u protekla četiri dana bio domaćin srednjoškolcima iz Nemačke, Rusije, Italije, Finske, Meksika, Tajlanda, Paragvaja i sa Novog Zelanda. U okviru projekta učeničke razmene, smešteni su u porodice vršnjaka širom Srbije. Iako su stigli tek pre tri meseca, već su dobro savladali srpski jezik, a njviše su oduševljeni sarmom, pljeskavicama i palačinkama. Kažu da im se život u srpskim porodicama posebno dopada zbog mnogobrojnih proslava i okupljanja. Preko programa AFS volonterske organizicije „Interkultura” iz Beograda u Srbiji boravi devetoro srednjoškolaca u jednogodišnjoj učeničkoj razmeni i dvoje na tromesečnoj. Huan Hose Silvero Lavant došao je iz Paragvaja i gost je porodice u Zaječaru, gde ide i u školu. Iako su mu u Paragvaju govorili da ne ide u Srbiju jer su ljudi tamo loši, on je ipak odlučio da dođe. - Toliko mi se ovde sviđa da ne bih išao nazad u Paragvaj već bi ostao da studiram u Srbiji. Naročito je dobra hrana, i to sarma, pljeskavice i palačinke sa eurokremom. Inače, ljudi su ovde slični nama u Paragvaju, volimo puno da pričamo, lako sklapamo prijateljstva. Imam veliku porodicu u Paragvaju, ali nema tako velikih porodičnih proslava kao u Srbiji - priča Huan Hose malo na srpskom, malo na engleskom, a malo na španskom. Ima i jednu zamerku. Ovde mi je hladno. Kaže, u Paragvaju nema snega i temperature padaju tek stepen, dva ispod nule. Za razliku od mladog Paragvajca, Bridžit Meklur sa Novog Zelanda čula je o Srbiji od svojih prijatelja i znala je gde dolazi. Živi u porodici u Surčinu i pohađa Desetu beogradsku gimnaziju, i, kao Huan, oduševljena je hranom. - Ima mnogo razlike u obrazovanju na Novom Zelandu i ovde, u Srbiji. Mi imamo šest predmeta, i to su predmeti koje smo sami izabrali i koji su vezani za to što želimo kasnije da studiramo ili čime želimo da se bavimo. Čas traje jedan sat. Mislim da je gradivo u srpskim školama teže, jer se uči mnogo nepotrebnih stvari. U većini škola na Novom Zelandu nose se školske uniforme - objašnjava Bridžit i dodaje da je njen utisak da se u Srbiji mnogo slavi i da su bliže i dalje porodice veoma vezane, što joj se dopada. Sa predrasudama o Srbiji i ljudima, iz Nemačke je došao Sebastian Raua, koji ove godine živi u Zemunu. Naravno da je mišljenje promenio, a za nekoliko meseci boravka u Srbiji odlično je savladao i srpski jezik. - Dopao mi se Sombor, ali je Beograd ipak zanimljiviji, jer pruža više mogućnosti. Učenici u Nemačkoj idu samo pre podne u školu, a vidim da đaci u Srbiji imaju teže gradivo. Po mom mišljenju, bolji je nemački sistem školovanja - kaže Sebastian i dodaje da se život u nemačkoj i srpskoj porodici mnogo razlikuje, pre svega zbog gostoprimstva, do čega se u Srbiji mnogo drži, ali i zbog porodičnih proslava. Sebastian ističe da su mu se posebno dopali običaji obeležavanja porodične slave. Teodora Litvai, gimnazijalka iz Sombora, zaslužna je za to što su srednjoškolci koji borave u Srbiji posetili Sombor. Ona je već bila u programu učeničke razmene i tvrdi da što više učenika treba da iskoristi tu šansu. - U Nemačku sam otišla bez ikakvog znanja jezika, a vratila sam se sa perfektnim znanjem. To je najbolji način da naučite jezik. Meni je posebno drago što su se mnogi moji vršnjaci prijavili da ugoste naše prijatelje iz inostranstva. U Somboru smo ih odveli u muzej, pozorište, Županiju, Gimnaziju, ali i u kafiće i diskoteke - objašnjava Teodora. Sombor smo odabrali jer smo hteli da im pokažemo i severni deo Srbije, odnosno kulturu, arhitekturu, mentalitet, način života grafa u kojem živi više nacija- objašnjava Marija Karaklajić iz „Interkulture” i dodaje da je učenička razmena i doprinos da se generalna slika koja u svetu postoji o Srbiji promeni nabolje. Sjajno iskustvo - Moja poruka roditeljima je da pruže deci mogućnost deci da odu u inostranstvo ili da prime nekoga u svoju porodicu. Ne samo da će imati priliku da uče jezik i upoznaju neku drugu kulturu već će živeti u drugoj porodici, čime dobijaju prijatelje za ceo život. Znači da će u nekoj inostranoj porodici uvek imati nečiju podršku. Za ovako malu zemlju, koja je uz to na vrlo ružan način predstavljena u svetu, to je prozor u svet - kaže Marija Karaklajić. Zlata Vasiljević, Blic (utorak, 29. novembar 2011.) menjano pre 6 meseci |
mifi
@ Uto, 29.11.2011. 12:21 |
| Prethodna vest | Sledeća vest |
