Sombor i vesti

Novinarski posao je jedan od najstresnijih. Što će reći da retko koji novinar doživi penziju, a ako je i doživi ne uživa dugo u njoj. To je prihvaćena, ali ne naučno dokazana teza među novinarima. Razlog tome treba tražiti u dinamici posla, opasnostima kojima se novinari izlažu, nepostojećem radnom vremenu, stalnoj potrebi da se nešto sazna pre onog drugog.
Somborski novinari će, imajuću u vidu gore navedeno, verovatno doživeti i stotu.
Uljuljkani u svoje male redakcije, uvek nalazeći neke kompromise, dosledno primenjujući autocenzuru,
ravangradski novinari nemaju mnogo o čemu da brinu. Iskreno rečeno, za plate za koje rade, živce i ne vredi kidati. Javni interes?! Koga briga? Lenji somborci ni malim prstom ne bi mrdnuli ni na najsenzacionalniju vest. Tako da je sasvim logično razmišljanje da ne treba dizati preveliku prašinu, jednostavno, nema kome!
Saznati istinu u Somboru o bilo čemu, pa i najbanalnijem događaju, koji ima klimavu priču, vrlo je teško. Svi nivoi vlasti su dobro povezani, svako negde ima nekog ko mu duguje za ovo ili ono! Probiti taj zid znači zaraditi tešku glavobolju, ponekad i frakturu lobanje, posle koje je teško oporaviti se.
Čak i novinari često žmure nad pričama koje im se na tacni nude, jer imaju neki interes, lični ili stranački. A to je, naravno, u teškoj suprotnosti sa svim postojećim pravilima novinarstva, odnosno etičkim kodeksima.
Da ne govorimo o „konzerviranim“ novinarima, koje je odavno pregazilo vreme, koji su obrazovani i stvoreni u vreme socijalističkog samoupravljanja i bili istaknuti članovi Partije. Za njih je karakterističan konzervativizam, odsustvo bilo kakve kritičnosti i inovativnosti. Ne uspevši uklopiti se u nove standarde novinarstva, koje primenjuju i postavljaju stogodišnji medijski mamuti poput britanskog BBC-a, novinari kojima je način rada Radio Beograda od pre 20 godina jedino merilo (a i Radio Beograd se dobro transformisao) građani od njih takvih i ne mogu očekivati prave vesti, jer vest je ono što neko pokušava da sakrije (ovo je najkraća moguća definicija), a to treba znati uočiti i izneti pred javnost.
Da ne govorimo o novinarima povređene sujete, koji rovare tamo gde nema vesti, zaslepljeni željom za osvetom.
Objektivnost je još jedan pojam kojeg se novinari drže kao pijani plota, a iscrpljuje se u tome da su sve suprotstavljene strane upitane na zadatu temu iznele svoje mišljenje, novinar je to objavio i time je zadovoljena objektivnost. Šipak! Čitalac/slušalac/gledalac iz te objektivnosti nije saznao istinu! Da zaključi sam šta je istina? Publika za to nema vremena. Novinar je taj koji treba da mu kaže šta je istina.
E, sad, razmislite kada ste čuli istinu? Sad vam se u glavi pojavljuju znakovi pitanja...
@ Ned, 15.01.2006. 17:48
sombor
Prethodna vest Sledeća vest

Komentari

Svaka čast na hrabrosti ako se ona tako može uopšte i nazvati.U ovome gradu non stop se vode neke priče koje nemaju nikakvu vezu sa stvarnim životom, šta više dijametralno nas udaljavaju od svakidašnjih problema...Svako treba da krene iz svoga dvorišta, pa kada pokaže da je kadar da ga uredi na valjan način, da ono liči na nešto, onda može sebi dati za shodno da polemiše i o nekim drugim stvarima....Zbog čega neko ne izadje od Izvršne vlasti u ovome gradu i saopšti podatke iz raznih analiza koje neumoljivo govore da se ovaj naš grad ubedljivo nalazi na poslednjem mestu po standardu gradjana u Vojvodini(LJUDI,MRTVA NAM JE INDUSTRIJA, a to je baza za sve ostalo),a medju poslednja tri grada u Srbiji.Ne da neko treba samo onako sterilno da izadje i da se obrati javnosti, već i da da neke predloge,sugestije,ideje da se ovo učmalo stanje promeni!!!!Zato svaka čast Triletu što je počeo od svoga dvorišta i to neka bude model i drugima![/album]
rogiv
@ Uto, 17.01.2006. 16:25
Da biste komentarisali vesti, morate biti ulogovani.
Prethodna vest Sledeća vest