Selo se nalazi u severozapadnom delu Bačke u podnožju
Telečke zaravni. Selo presecaju dve važne saobraćajne linije.
Železnička pruga i magistralni put, pravcem severoistok-jugozapad,
povezuju, preko Svetozara Miletića, Sombor sa Suboticom. Mesto se nalazi
na jugozapadnom obodu Telečke lesne zaravni, geološki sastavljena od
lesa (žuta zemlja), nastala navejavanjem vetra. Centar sela je na 93 m
iznad mora, dok viši delovi atara imaju visinu i do 120 metara.
Pod imenom Lemeš naselje tada još ne postoji ali se na njegovom mestu, oko 1400. godine, pominju značajna naselja Haj Szent Lőrinc – Hajski Lovrenac, a kasnije Halmoš, koja pripadaju mađarskoj državi. O njima se ne zna mnogo, najverovatnije su razorena.
Posle oslobađanja od Turaka 1687. godine ovo područje opet ulazi u sastav mađarskih zemalja koje su tada bile u Habzburškoj monarhiji. Naziv sela upravo proističe iz mešovitog sastava stanovništva. „Nemeš” na mađarskom znači plemić a „Militics” najverovatnije od latinske reči „miles, militis” - vojnik, vojnički. Bunjevci su to skratili u Lemeš. Posle Prvog svetskog rata Lemeš – Nemesmilitics ulazi u sastav nove države – Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Sa dolaskom nove vlasti, 1925. godine naziv naselja se menja u Svetozar Miletić, kako se ono i danas zvanično zove.
U Svetozaru Miletiću danas živi 3.169 stanovnika. Najveći broj žitelja čine Mađari, a prosečna starost stanovništva je 41 godina.
Svetozar Miletić je tokom svoje istorije, pa i danas, poljoprivredno orijentisan. Prirodna vegetacija nije sačuvana. Nekadašnje stepe (niske trave) su od davnina preorane i pretvorene u obradivu zemlju. Tlo je uglavnom crnica, pogodna za poljoprivrednu obradu. Atar sela je izdužen u pravcu severoistok-jugozapad i zauzima površinu od 6.000 ha. U selu postoji nekoliko poljoprivrednih zadruga koje su nosioci privrednog razvitka.
U novije vreme se počelo sa uzgojem ribe na pogodnim severozapadnim terenima. Okolina je bogata raznom divljači, pa je i lovni turizam zastupljen.
Pod imenom Lemeš naselje tada još ne postoji ali se na njegovom mestu, oko 1400. godine, pominju značajna naselja Haj Szent Lőrinc – Hajski Lovrenac, a kasnije Halmoš, koja pripadaju mađarskoj državi. O njima se ne zna mnogo, najverovatnije su razorena.
Posle oslobađanja od Turaka 1687. godine ovo područje opet ulazi u sastav mađarskih zemalja koje su tada bile u Habzburškoj monarhiji. Naziv sela upravo proističe iz mešovitog sastava stanovništva. „Nemeš” na mađarskom znači plemić a „Militics” najverovatnije od latinske reči „miles, militis” - vojnik, vojnički. Bunjevci su to skratili u Lemeš. Posle Prvog svetskog rata Lemeš – Nemesmilitics ulazi u sastav nove države – Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Sa dolaskom nove vlasti, 1925. godine naziv naselja se menja u Svetozar Miletić, kako se ono i danas zvanično zove.
U Svetozaru Miletiću danas živi 3.169 stanovnika. Najveći broj žitelja čine Mađari, a prosečna starost stanovništva je 41 godina.
Svetozar Miletić je tokom svoje istorije, pa i danas, poljoprivredno orijentisan. Prirodna vegetacija nije sačuvana. Nekadašnje stepe (niske trave) su od davnina preorane i pretvorene u obradivu zemlju. Tlo je uglavnom crnica, pogodna za poljoprivrednu obradu. Atar sela je izdužen u pravcu severoistok-jugozapad i zauzima površinu od 6.000 ha. U selu postoji nekoliko poljoprivrednih zadruga koje su nosioci privrednog razvitka.
U novije vreme se počelo sa uzgojem ribe na pogodnim severozapadnim terenima. Okolina je bogata raznom divljači, pa je i lovni turizam zastupljen.
