Kultura > Slikarstvo
Milan Konjović

Od 1904. do 1916. u Somboru pohađa osnovnu školu i Gimnaziju. 1914. godine u Gimnaziji prvi put izlaže pedesetak radova slikanih po prirodi. 1919. godine se upisuje na Akademiju likovnih umetnosti u Pragu, u klasu Vlaha Bukovca. Nakon dva semestra, studije nastavlja samostalno. U Pariz stiže maja 1924. i ostaje do 1932. godine, do svog konačnog povratka u Sombor, gde se posvetio slikanju rodnog kraja, njegovog pejzaža, ljudi i ambijenata sa strašću vizionara, koji svemu što radi daje pečat svoje autentične stvaralačke ličnosti. Leti slika u Dalmaciji (Mlini, Cavtat, Dubrovnik).
Stvaralaštvo Milana Konjovića podeljeno je u nekoliko faza. „Crvena faza” obuhvata razdoblje od 1934. do 1940. godine. Za vreme rata, 1941. godine, nalazi se u zarobljeništvu u Osnabriku. Posle povratka 1943, 1944. i 1949. godine nastaju Konjovićevi pasteli. Ulja stišanog kolorita nastala od 1945. do 1952. sačinjavaju umetnikovu „sivu fazu”. Godina 1953. znači preokret u Konjovićevom slikarstvu: odnos prema predmetu postaje slobodniji, na delima „kolorističke faze” plamsa čista, intenzivna boja. Nova slikarska orijentacija kulminira i traje na radovima „asocijativne faze” (1960-1984). 1985. počinje sa prvim varijacijama na temu vizantijske umetnosti, i do kraja 1990. nastaje tridesetak dela nove „vizantijske faze”, sa kojom se i završava Konjovićev prebogati opus od oko 6.000 radova, ulja, pastela, akvarela, tempera, crteža, tapiserija, pozorišnih scenografija, skica za kostim, vitraža, mozaika, grafika i drugog.
Ovo jedinstveno, raznovrsno delo afirmisalo je ime svoga majstora sa 297 samostalnih izložbi i oko 700 grupnih u zemlji i inostranstvu: Pragu, Budimpešti, Beču, San Francisku, Njujorku, Londonu, Amsterdamu, Sao Paolu, Rimu, Modeni, Atini, Parizu, Moskvi. Dobitnik je brojnih značajnih nagrada i priznanja u zemlji i inostranstvu.
Sava Stojkov

Tokom ratne 1941. i 1942. godine, kada je imao petnaest godina, dobio je od svog druga celokupan slikarski pribor. Tada nastaju prva ulja na platnu, kada je naslikao svoj rodni Prnjavor i okolinu i predgrađe Sombora. Odlazak u Niš na odsluženje vojnog roka predstavlja značajnu fazu za kasnije formiranje slikarske i umetničke ličnosti Save Stojkova. Tu je uspešno uređivao zidne novine i panoe. Tada je dobio prvu svoju nagradu što mu je omogućilo da upozna akademskog slikara Branka Šotru, koji se posebno zainteresovao za Savu kada je u Domu armije video izloženo 40 njegovih slika.
Dobitnik je više od 20 nagrada i priznanja. Među najznačajnijim su: Nagrada za životno delo (1993. godine) i „Masarikova” nagrada Češke akademije umetnosti, koja mu je uručena u Pragu 1996. godine.
Pavle Blesić

Pavle Blesić iz pera Bele Durancija: – Teško je zamisliti slikarstvo Pavla Blesića, a pri tome ne pomenuti Sombor. Od 1959. godine Blesić se iskazivao uporedo na dva likovna područja. Baveći se slikarstvom, bavio se i skulpturom. Tragao je za vlastitim izrazom. Već učešćem na Oktobarskom salonu 1965. u Beogradu, samosvojnost mladog umetnika iz Sombora bila je potvrđena. Posebno prepoznatljiv bio je na drugom Trijenalu crteža u Somboru. Zapis I i Zapis II ostali su upamćeni u skupini od šesdeset učesnika.
Nije se odrekao svog prava na Sombor. Naprotiv! Trajno se opredelio za izazovnost zavičajnog okruženja. Nije se „uplašio” već slikarski opevanog i po tome u svetu poznatog grada. Tiho, da ne remeti koprene uspomene, zaronio je u intimu varoši i „malih stvari” u njoj.
Zoran Stošić Vranjski

Rođen je u Vranju 1936. godine. Slikarske studije završio je u Beogradu na Višoj pedagoškoj školi - slikarski odsek u klasi profesora Ante Abramovića. Prvu samostalnu izložbu imao je u Vranju 1955. Član je Udruženja likovnih umetnika Srbije i Vojvodine od 1967., Udruženja književnika Srbije i Društva književnika Vojvodine. Redovan je član Matice Srpske. Legati Zorana Stošića Vranjskog od 1992. postoje u Narodnom muzeju u Vranju i Gradskom muzeju u Somboru, o njemu ima preko 600 objavljenih bibliografskih jedinica u zemlji i inostranstvu. Monografija posvećena ovom slikaru „Kosmičko ogledalo Zorana Stošića Vranjskog” objavljena je 1993. sa tekstom Miloša Arsića, a Miloš Jeftić je 1997. objavio knjigu „Kosmosi Zorana Stošića Vranjskog”.
Osim u likovnoj umetnosti ovaj slikar se izražavao kao veoma zanimljiv pisac likovne esejistike. Objavljene su mu knjige i rasprava o likovnoj umetnosti: „Dvanaest testamenata gradu Vranju” (1995.), „Žitija slikara” (u ediciji od 1999.), „Slikarska kazivanja” (2000.), „Prikazanja Fruškogorskih manastira i slikarska priključenija” (2006.).
Prilikom boravka članova posade „Apolo 15” u Novom Sadu, poklonio je astronautima svoje slike inspirisane Mesečevim predelima. „Slike koje smo danas dobili zaista izgledaju kao teren na Hadlijevoj brazdi na kojoj smo se spustili” - izjavio je tada astronaut Džon Irvin. Ovim povodom je od NASA-e dobio Medalju za slikanje kosmosa, kao i od Smitsonovog instituta za izučavanje kosmosa. Zoran Stošić Vranjski živi i radi u Somboru.
Dragan Stojkov

Njegovo slikarstvo je često prožeto velikim književnim delima u kojima pronalazi neiscrpnu inspiraciju. Pomenute serije slika na taj način nisu samo ilustracije „velikih stihova i misli”, nego težnja da se prikaže jedna druga prikrivena dimenzija, kao i subjektivna fascinacija. Tako su nastali ciklusi „Santa Maria della Salute” inspirisana pesmom Laze Kostića, „Hazarski rečnik” po romanu Milorada Pavića, „Vera Pavladoljska” Matije Bećkovića…
U skladu sa tim, njegove slike su rađene klasičnim – tradicionalnim tehnikama, jezikom figurativnog hiperrealizma kroz nadrealističku simboliku.
Pored gotovo svih gradova bivše Jugoslavije, njegove slike izlagane su i u svim većim svetskim centrima, kao što su Pariz, London, Rimini, Melburn, Venecija, Budimpešta, Njujork, Čikago, Rim i mnogi drugi gradovi. Dragan Stojkov živi i radi u Somboru.
Hadži Dušan Mašić

Bratislav Brane Savović

Dragan Rakić
