Tamara Skrozza > Nasuvo
Kada se jedan pesnik romantičar vratio iz posete Lazi Kostiću, pitali ga u Skadarliji kakav je Sombor. A on, sav onako zanesen, reče im: „Ljudi, kako se tamo dobro jede!“
Tako kaže legenda. I ja joj verujem. Iako čak ne pamtim ni o kojem je tačno pesniku reč. Verujem, jer se svako koga sam dovela u Sombor vraćao u Beograd s manje-više istom konstatacijom. Negde početkom devedesetih, moj dragi kolega i prijatelj Marko doručkovao je i ručao dvaput, a večerao triput. Svaki dan. Između dva uzastopna doručka, dva uzastopna ručka i tri uzastopne večere, do iznemoglosti je radio sklekove i trbušnjake, kako bi „oslobodio mesto“ za sledeću turu...
Ipak, kad god pomislim na trpezu u rodnom mi gradu, pomislim zapravo na samo jedno jelo. U stvari, na ono što se zove jelom, a u stvari je alhemija, magičan spoj namirnica koje su na prvi pogled nespojive: to je zapravo simfonija ukusa, sklad aroma koji ni najbolji pesnik ne bi mogao opisati, čarolija koja budi sva čula i čini da život i u najgrđim trenucima izgleda bar malo lepši.
Teoretski, stvar je jednostavna: krompir, testo, aleva paprika. Praktično, put do te simfonije i alhemije nije baš tako jednostavan. Potrebno je, naime, ono Nešto. U mom slučaju to Nešto ima veze s detinjstvom, sa ženom koju sam volela kao da mi je bila najrođenija, s ulicom u kojoj sam odrasla, s mirisom.
Kada sam pre nekoliko godina pisala svoju priču o nasuvo testu s krompirom, napisala sam je iz srca, u jednom dahu, kao što se obično pišu priče do kojih vam je stalo i za koje mislite da imaju nekog smisla. Ipak, prošle noći, družeći se sa grupom predivnih ljudi u jednoj predivnoj kući u Somboru, shvatila sam da sam je na neki način ukrala, da joj nije mesto u beogradskom nedeljniku, već upravo na mestu gde je nastajala. U rodnom gradu.
Na ovaj način, indirektnim putem, vraćam je vama koji ćete (je) razumeti. Čak i ako ne budete razumeli, dobro će vam doći da vidite u čemu je zapravo tajna i kako se magija ponekad dogodi slučajno.
Dakle, tu je:
http://www.vreme.com/cms/view.php?id=444873
Tako kaže legenda. I ja joj verujem. Iako čak ne pamtim ni o kojem je tačno pesniku reč. Verujem, jer se svako koga sam dovela u Sombor vraćao u Beograd s manje-više istom konstatacijom. Negde početkom devedesetih, moj dragi kolega i prijatelj Marko doručkovao je i ručao dvaput, a večerao triput. Svaki dan. Između dva uzastopna doručka, dva uzastopna ručka i tri uzastopne večere, do iznemoglosti je radio sklekove i trbušnjake, kako bi „oslobodio mesto“ za sledeću turu...
Ipak, kad god pomislim na trpezu u rodnom mi gradu, pomislim zapravo na samo jedno jelo. U stvari, na ono što se zove jelom, a u stvari je alhemija, magičan spoj namirnica koje su na prvi pogled nespojive: to je zapravo simfonija ukusa, sklad aroma koji ni najbolji pesnik ne bi mogao opisati, čarolija koja budi sva čula i čini da život i u najgrđim trenucima izgleda bar malo lepši.
Teoretski, stvar je jednostavna: krompir, testo, aleva paprika. Praktično, put do te simfonije i alhemije nije baš tako jednostavan. Potrebno je, naime, ono Nešto. U mom slučaju to Nešto ima veze s detinjstvom, sa ženom koju sam volela kao da mi je bila najrođenija, s ulicom u kojoj sam odrasla, s mirisom.
Kada sam pre nekoliko godina pisala svoju priču o nasuvo testu s krompirom, napisala sam je iz srca, u jednom dahu, kao što se obično pišu priče do kojih vam je stalo i za koje mislite da imaju nekog smisla. Ipak, prošle noći, družeći se sa grupom predivnih ljudi u jednoj predivnoj kući u Somboru, shvatila sam da sam je na neki način ukrala, da joj nije mesto u beogradskom nedeljniku, već upravo na mestu gde je nastajala. U rodnom gradu.
Na ovaj način, indirektnim putem, vraćam je vama koji ćete (je) razumeti. Čak i ako ne budete razumeli, dobro će vam doći da vidite u čemu je zapravo tajna i kako se magija ponekad dogodi slučajno.
Dakle, tu je:
http://www.vreme.com/cms/view.php?id=444873
Tamara Skrozza (skrozza T) @ Sub, 22.09.2007. 20:59
| Prethodna blog poruka |
Komentari
>>12
rucao sam danas nasuvo s krompirom a i veceracu nasuvo s krompirom
|
dvnitycker
@ Pon, 24.09.2007. 21:46 |
| Ta klopa je super, samo budes gladan vec kad ustanes od stola. Stvarno je vrlo ukusna i prepoznatljivog smeka iako se lako sprema. Kako se prave one "Zmarice"? |
joban
@ Uto, 25.09.2007. 11:41 |
Tamara, napisala si prelep tekst o uspomenama, o obicnim stvarima, obicnim ljudima, o tome kako male stvari mogu da ugreju veliko srce... Ima nas jos koji pamtimo leta i detinjstvo i testo nasuvo i ujna Zagorku koja ga je pravila, i kanal i salas i surnajst dece koje je trebalo sve naranit'...
|
pink_panther
@ Uto, 25.09.2007. 12:00 |
| Ček ček... A gde je sa sirom, pa sa kupusom, onako mlako pa dobro udinstano na biberu i domače flekice.. A s makom il orasima.. da ne divanimo. čeka šporet... |
Žulja
@ Čet, 27.09.2007. 12:49 |
Bac zuljo gladna g... od ovi' lipi ' repecata? A? A sta mislis na porciju dooobre papule, ili polica? Krompira na pola, pa red slaninice zutice ponj' ? Hmmmm. |
joban
@ Čet, 27.09.2007. 12:55 |
|
Prijatno... gladne godine... http://www.receptomania.com/index.php http://www.receptomania.com/Forums/viewtopic/t=69.html http://www.receptomania.com/Forums/viewtopic/t=190.html |
pink_panther
@ Čet, 27.09.2007. 14:23 |
Burrrp. Hvala.
|
joban
@ Čet, 27.09.2007. 14:46 |
Burrrp. Molim A sad brzo http://www.receptomania.com/Your_Account/register.html ...i dajte jos koji somborski
|
pink_panther
@ Čet, 27.09.2007. 14:59 |
|
Ok, samo, nema mi zulje, a on mi je inspiracija. E, kad se samo setim.... Nego, znatel' sta je nekad bio Vojvodjanski eurokrem? 'leba i masti!
|
joban
@ Čet, 27.09.2007. 21:43 |
procitala sam - tres beau! tako me je vratilo u detinjstvo, ne mogu vam opisat'! skoro da sam zaplakala...posto sam i ja imala jednu tetu - teta martu, koja nas je cuvala i isto pravila to cuveno "nasuvo". i to najbolje na svetu celom!! jos je sama i rezance razvlacila, one prave, domace, sokacke! ma, fantazija! pa i kad me zaboli stomak od 'prezderavanja', nije mi krivo, ne! vec sam srecna - ihaaa! to je ona zvala "sterca"... a danas stalno molim momka da idemo kod njegove bake na "cikove". to je nesto vrlo, vrlo slicno "stercu", samo banatsko! ma, prste da polizes!
|
justicija
@ Pet, 28.09.2007. 16:08 |
|
...bes recepte. imam babu. Doduše i široku slovensku dušu odavde do Visle i Urala, a ni guzica mi nije manja. Od šterca, naravno.. Hehehe... Srećan i debeo. Šta ću kad se malo jedim, puno jedem a sto jeb... Ju naopako. E raja, sad sam skonto da se od celog soinfo-a ne svađaju samo na gastronomskim forumima
|
Žulja
@ Sub, 29.09.2007. 11:53 |
hihihehe gde se dobro krka, nema mesta za divan a kamoli za svadju
|
pink_panther
@ Ned, 30.09.2007. 13:21 |
| Ovo ti je jedna od prvih profesionalnih dijagnoza u karijeri. Lep pocetak. Ziveo nam! |
joban
@ Pon, 01.10.2007. 10:12 |
A voli li neko od vas baratfile???
|
BACH
@ Sre, 10.10.2007. 13:16 |
|
Jesam ti rekao da se uozbiljis! Dobices ukor odeljenskog staresine. Zis. Nisam cuo za to. O's mi dat' recept? |
joban
@ Sre, 10.10.2007. 15:42 |
O ja ja...!!!Naravno da hocu!!!Das ist sehr gut!
|
BACH
@ Sre, 10.10.2007. 19:00 |
“BACH: Baratfile? Mislis taske s pekmezom? jao al si potrefio testo kao za domace rizance, sam mal mekse i filujes s domacim pekmezom i kuvas u vodi i ondak bacis na przene prezle i uvaljas i poseceris i mmm osetis se cudno...
|
pink_panther
@ Sre, 10.10.2007. 21:37 |
Bas na to mislim!!!Mmmmm njam njam...
|
BACH
@ Čet, 11.10.2007. 11:22 |
“pink_panther:“BACH: EXTRA! Kao i gomboci sa sljivama u prezli. Rastur, ugaz.... |
joban
@ Čet, 11.10.2007. 11:52 |
|
a te prezle (przhene) mogu josh da se kraste i kao drobac. Nakidan stari hleb pa spremljen sa nasuvo rezancima, a onda josh preliti kuvanim maunama ... E to je poslatcica, letnja
|
savamajstor
@ Čet, 11.10.2007. 20:28 |
| Prethodna blog poruka |

a i veceracu nasuvo s krompirom
koja ga je pravila, i kanal i salas i surnajst dece koje je trebalo sve naranit'...
gde se dobro krka, nema mesta za divan
a kamoli za svadju
Mislis taske s pekmezom?
jao al si potrefio
se cudno...